Umijeće gubljenja nije teško naučiti.
Članci
Preziremo one koji su nam nedostižni, a vrijeđamo one koji su isti kao mi i s kojima dijelimo zemlju, zrak, vodu.
Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje.
Gorko je čovjek biti, dok nož se s čovjekom brati.
Već od svoje rane mladosti, možda od pete ili šeste godine, znao sam da ću kad odrastem postati pisac.
Foto: Pinterest
O svojim nedostacima se nerado govori – to drugi čine za nas.
Foto: Wikipedia
Čak i istrajnost u gluposti, ako je samo epski velika i dokraja tjerana, na koncu donosi svoje plodove, i često ne baš tako neznatne.
Najuzvišeniji čin je staviti nekog drugog ispred sebe.
Prihvatila bih činjenice kao što prihvatam činjenicu da je zrno graška zeleno ili da je kanarinac žut. Tako, dakle, stoje stvari, rekla bih. Ali ja sam se razgnijevila zato što je on bio gnijevan. Ipak je nevjerovatno, pomislih dok sam listala večernje novine, da je tako moćan čovjek podlegao gnijevu. Ili je možda gnijev nekakav zao duh - nerazdvojeni pratilac vlasti?
Svaka knjiga,svaki svezak koji vidiš, ima dušu. Dušu onoga ko ju je napisao, i dušu onih koji su je pročitali i živjeli sa njom. Svaki put kada neka knjiga promijeni vlasnika, svaki put kada neko klizi pogledom po njenim stranicama, njen duh raste i jača.