Jedan je Arapin u svom testamentu odredio da se, poslije njegove smrti, njegovih 17 kamila podijeli između njegova tri sina.
Od 17 kamila najstariji sin je trebalo da naslijedi polovinu, mlađi trećinu a najmlađi devetinu od tog broja.
Kada je došlo vrijeme za izvršenje testamenta, braća nisu mogla da provedu podjelu imanja jer je broj 17 nedjeljiv. Zato su se za pomoć obratili hodži.
Hodža je razmišljao, računao i tada učinio slijedeće: uzeo je jednu svoju kamilu i dodao je na onih 17 kamila. Tako je sada imao 18 kamila na broju, pa je ovako braći razdijelio kamile:
Najstariji sin dobio je polovinu od 18 kamila, dakle 9.
Drugom sinu dodjelio je trećinu od 18, to jest 6 kamila, a najmlađem devetinu od 18 kamila, dakle 2 kamile.
9+6+2=17. To je ukupno 17 kamila.
Kada je završio raspodjelu, uzeo je svoju kamilu i otišao kući!
Ponekad je u životu potrebno dati nešto svoje ljudima da bismo im pomogli da razrješe složene jednačine svojih života, i riješe probleme koji bi bez naše pomoći ostali nerješeni. Međutim, naš doprinos drugima, naš ulog u tuđu sreću, neće nas osiromašiti niti unesrećiti. Dajući drugima, dobićemo i mi, bar onoliko koliko smo i uložili, a često i mnogo više.
