Cijela unutrašnja Istra, a poglavito područje zaseoka oko Ćićarije sačuvalo je obilje vjerovanja, koja su u drugim hrvatskim regijama potpuno nestala.
Nadnaravna bića, kao i tradicijske metode liječenja i skidanja uroka s oboljelih ljudi ili stoke na području unutrašnje Istre još uvijek žive. Štrige, štriguni, krsnici, vile, vještice i ostali trajno su se nastanili u napuštenim selima. A takvih je u ovom dijelu Lijepe naše, bez obzira na ubrzanu urbanizaciju i revitalizaciju još uvijek podosta. Kotle usprkos ponovnom rođenju prije petnaestak godina još uvijek odolijevaju naletima našeg vremena.
Jedno od najbogatijih sela podno Ćićarije, s nadaleko poznatim mlinarima i krojačima potpuno je opustjelo nakon Drugog svjetskog rata. Neki to pripisuju politici i migracijama.
Istrani su, pak, skloniji povjerovati u priču kako se svakog petka na glavnom raskršću u selu bore štrige i štriguni. Kada borbe postanu intenzivne uključuju se i kersnici ili križnjaci, koji su zaštitnici ljudi. Sredinom prošlog stoljeća, štrige su ojačale, pa se kersnici oslabljeni u Drugom svjetskom ratu nisu mogli nositi s njima. Tada su i stanovnici Kotla zaključili da moraju otići.
Ravnoteža se počela uspostavljati krajem osmdesetih, kada su ljudi ponovno otkrivali unutrašnju Istru.
Štrige i štriguni izgubili su bitku…
Danas su Kotli zaštićena ruralna sredina sa sačuvanim kortama, baladurima, voltama i slikovitim dimnjacima te dočarava život prošlih vremena.
Kroz selo protječe rijeka Mirna, padajući u slapovima preko stijena, dubeći u kamenu kotlaste udubine po kojima je selo dobilo ime. Zavisno o količini vode te dubini “kotla” mjenja se i boja od plave , zelene ili najčešće tirkizne.
izvor::limun.hr, croatiantraveller.net, glasistre.net foto:min-kulture.hr
