Od porodice i prijatelja do stranaca u tramvaju i poznatih osoba s malih ekrana, ljudi prepoznaju nevjerojatnih 5.000 lica, objavili su naučnici nakon provedene prve studije takve vrste
Iako su ljudi veći dio svoje prošlosti živjeli u malim društvenim skupinama, to se posljednjih stoljeća znatno promijenilo.
Naučnici sa univerziteta u Yorku istraživanjem su otkrili da ljudske sposobnosti prepoznavanja omogućuju procesuiranje na hiljade lica koje susrećemo u modernom društvenom okruženju ili ih viđamo na televiziji.
– Navikli smo svakoga dana po licima prepoznati prijatelje, kolege, poznate ličnosti i mnoge druge. Ali niko dosad nije ustanovio koliko zapravo lica znamo – kaže psiholog Rob Jenkins s jorškog univerziteta.
Zato su on i njegove kolege zatražili sudionike studije da popišu što je moguće više lica iz svojih privatnih života. Zatim su napravili isto s osobama koje prepoznaju, ali lično ne poznaju. Potom su im prikazane hiljade fotografija slavnih osoba i morali su odgovoriti koje prepoznaju, prenosi 24sata.hr.
Raspon u broju lica kojih su se sudionici uspjeli prisjetiti ili ih prepoznati bio je golem, otprilike od hiljadu do deset hiljada.
– To znači da prosječna osoba prepoznaje oko 5.000 lica. Čini se da nam isti mentalni aparat kojim prepoznajemo desetke ljudi omogućuje da ih prepoznamo na hiljade – kazao je Jenkins.
Naučnici smatraju da bi ta brojka, polazište za prvi ljudski “facijalni vokabular”, mogla pomoći u razvoju softvera za prepoznavanje lica kakvi se sve više koriste na aerodromima i pri istragama zločina. Naučnicima bi ovo istraživanje moglo pomoći i da bolje razumiju slučajeve zamjene identiteta.
Jenkins kaže kako nije nemoguće da neki ljudi mogu naučiti kako upamtiti i prepoznati neograničen broj lica, pod uslovom da imaju dovoljno prakse. Kao argument pritom naglašava da mozak ima gotovo bezgraničan kapacitet za učenje riječi i jezika. Ograničenja u tom smislu predstavljaju samo učenje, praksa i motivacija.
Raspon broja lica koje su sudionici istraživanja uspjeli prepoznati daleko nadmašuje evolucijske potrebe, jer su ljudi hiljadama godina upoznali jedva nekoliko desetaka osoba u svojim životima.
Jenkins kaže da nije jasno zašto smo razvili tu sposobnost.
– Možda je to još jedan slučaj pretjerivanja kakve često vidimo u prirodi. Otrov nekih pauka može ubiti konja iako ga pauk nema potrebu pojesti – objasnio je.
(STUDOMAT.ba)
