Duhovni i mistični suživot životinje i čovjeka: Čemu nas uče životinje koje uđu u naš život?
Moje putovanje je bilo duboko vođeno životinjama, posebno mnogim životinjama koje sam voljela, koje su došle u moj život kroz situacije kada ih je bilo potrebno spasiti.
Učeći telepatski slušati životinje, mi učimo smiriti naš um, slušati s dubokom prisutnošću i postati otvoreni za područja magije i nevidljivog. To može postati temelj duhovne prakse koja može promijeniti našu percepciju i naše živote.
Poput ljudi, životinje imaju vlastiti duhovni život i mogu tijekom vremena evoluirati i duhovno se razvijati. Posebno kada se radi sa spašenim životinjama koje su možda iskusile zanemarivanje ili zlostavljanje, može biti vrlo korisno priznati da perspektiva životinja o njihovim životima može daleko nadilaziti iskustva u njihovim fizičkim tijelima.
Životinje se razlikuju u svojoj duhovnoj svijesti, razumijevanju, iskustvu i evoluciji, kao i ljudi. Jednako je netočno percipirati sve životinje kao duhovne majstore ili ih smatrati duhovno inferiornima, bez duša ili duhovno beznačajnima, piše Inner self.
Životinje će se razlikovati u razumijevanju prošlih života, života nakon smrti, njihove svrhe duše i zadataka za ovaj život ili u bilo kojoj drugoj duhovnoj materiji. Ponekad će duhovna svijest životinja odgovarati onim ljudima s kojima žive, a životinje mogu biti i veliki majstori učitelji za ljude na duhovnom putu.
Svijest životinja i duhovno razumijevanje
Dijalog sa životinjama o njihovom duhovnom razumijevanju može pomoći ljudima da ih dublje razumiju. Otkrila sam da mnoge životinje imaju svjesnu svijest o tome zašto su one u određenim situacijama i koja je njihova svrha čak i u najtežim iskustvima.
Nakon što sam komunicirala s mnogim životinjama i duhovno svjesnim ljudima, naučila sam da možda nećemo imati razumijevanje značenja ili razloga za našu patnju ili patnju naših životinja sve dok ne proživimo mnogo godina ili života.
Prije mnogo godina voljela sam lijepog psa Trixija, koji me je učio duboke pouke o “većoj slici” s obzirom na patnju. Ovdje dijelim njegovu priču kao primjer čuda svjesnosti koje se može dogoditi kada doista počnemo razumjeti dubinu duhovnog puta svake životinje i našeg vlastitog.
Trixie je bio bokser koji je proveo najmanje sedam godina u istraživačkom laboratoriju. Kad je došao k meni, bio je uplašen jer je do tada cijeli život živio na betonu. Bojao se trave, drveća i svega ostalog u vanjskom svijetu. Bio je fizički slomljen, mentalno i emocionalno oštećen, a voljela sam ga svakom stanicom svog bića.
Nadala sam se da će ga moja ljubav transformirati, iscijeliti njegovu prošlost i dati mu slatku, radosnu “mirovinu” u posljednjim godinama njegovog života. Umjesto toga, Trixie je brzo dobio tumor na mozgu, vjerojatno uzrokovan eksperimentima kojima je bio izložen u laboratoriju, a napustio je tijelo u roku od nekoliko mjeseci od usvajanja u moj dom.
Bila sam ljuta, srce mi je bilo slomljeno i nisam mogla shvatiti kakvu je svrhu imala njegova patnja. Odgovorila sam na svoje osjećaje tako što sam postala aktivist na neko vrijeme, boreći se za prava životinja u laboratorijima, zoološkim vrtovima i farmama. Kanalizirala sam svoju neobuzdanu bol, a tek kasnije sam shvatila da su je zrcalile životinje, u ludim i očajničkim pokušajima da spriječim patnju drugih.
Sve ima svoje vrijeme i svrhu
Mnogo godina kasnije, dok sam ponovno otkrivala svoje telepatske sposobnosti, Trixie, koji je dugo bio u Duhu, došao mi je neočekivano tijekom vježbe na tečaju. Dijelio je mnoge stvari sa mnom o našem životu zajedno.
Pokazao mi je da, iako nije mogao izraziti ljubav poput “normalnog” psa tijekom svog vremena sa mnom, osjetio je moju ljubav prema njemu i duboko ga je dotaknula i iscijelila.
Također mi je pokazao da je njegovo vrijeme u laboratoriju nužan dio puta njegove duše i da je to bilo ono što nam je omogućilo da budemo zajedno onih nekoliko mjeseci na kraju njegovog života kako bismo oboje mogli rasti i proširiti svoju ljubav. Komunikacija je za mene bila izuzetno iscjeliteljska i pomogla mi je da otpustim ljutnju, bol i tugu koju sam osjetila nakon njegovog odlaska.
Prošlo je još nekoliko godina prije nego što je Trixie ponovno stupio u kontakt sa mnom. Kad je to učinio, pokazao mi je da se reinkarnirao kao mladi, zdravi pas i da živi s obitelji koja je imala dijete s teškoćama u razvoju. On je bio prvi prijatelj tom djetetu i želio mi je dati do znanja kakav divan život živi.
Rekao mi je da su mu iskustva u njegovom posljednjem životu, kako u laboratoriju tako i sa mnom, dopuštala da duboko shvati ovog dječaka i svoje iskustvo života, te da je bio tako ponosan na prijateljstvo i službu koju mu je bio u stanju dati dok je krenuo kročiti svoj put kroz ovaj vrlo zbunjujući svijet.
Zahvalio mi je što sam ga voljela i htio je da znam da je sada u stanju izraziti ljubav i biti na usluzi na posve nov način zbog njegovih iskustava u prethodnom životu.
Tada sam shvatila da često nećemo moći razumjeti razloge patnje neke životinje u određenoj situaciji ili životu i da bi trebalo puno vremena da se ovi razlozi otkriju, ako se uopće otkriju.
Moje iskustvo s Trixijem naučilo me da ne stvaram pretpostavke o životinjama ili situaciji, već jednostavno da ostanem prisutna u onome što jest, da pomognem životinji na bilo koji način koji je prikladan za to vrijeme i da dopustim da se značenje ili razumijevanje razvije tijekom vremena.
Životinje imaju svoje duhovne putove
Od tada sam komunicirala s mnogim životinjama koje su imale bolove i traume u životu. Dok se većini životinja (i ljudi) koji prežive traumu može u velikoj mjeri pomagati kroz komunikaciju, savjetovanje i iscjeljivanje, naučila sam da svaki pojedinac uvelike varira u svojoj sposobnosti da iscjeljuje, integrira i raste zbog svojih iskustava.
Također sam naučila da se mnoge životinje mogu relativno brzo kretati kroz proces ozdravljenja, uz duboku svijest o značenju i svrsi u njihovim iskustvima.
Kao ljudi koji rade sa zaštićenim i spašenim životinjama, možemo podržati njihova duhovna putovanja na različite načine. Vjerujem da je najvažnija stvar koju možemo učiniti – prepoznati svaku životinju kao pojedinca, sa svojim duhovnim životom i putevima, koji nam možda i ne moraju biti razumljivi.
Drugo, važno je razviti sposobnost da budemo duboko prisutni sa životinjama, da ih doživljavamo na pravi način u svakom trenutku i da ne stvaramo nikakve pretpostavke o njima ili njihovim iskustvima sve dok ih potpuno ne razumijemo.
Treće, možemo podržati životinje shvaćanjem da oni evoluiraju i rastu s vremenom, te da ih ne držimo kao taoca u nekoj ulozi “žrtve” ili ne zadržavamo zamrznutima u prošlim iskustvima. Možemo ih podržati dajući im slobodu da rastu, razvijaju se i uče u skladu s njihovom svrhom.
Životinje i moje vlastito duhovno putovanje
Slušanje i učenje od životinja potaknulo me je naprijed na duhovnom putovanju na načine na koje nisam mogla ni zamisliti. Vjerujem da je bivanje na putu duhovnog rasta neophodno ako želite ostvariti dobru komunikaciju sa životinjama.
Vježbanje telepatije s otvorenim srcem i svjesnom prisutnošću i voljom da otpustim svoje prosudbe, strahove i stara uvjerenja, učinila me je boljim čovjekom. Ja sam ljubaznija, tolerantnija, manje osuđujem i više opraštam sebi i drugima nego što sam opraštala prije nego što sam započela ovo putovanje.
I dalje tražim vodstvo duhovnih majstora, od kojih su mnogi u životinjskom obliku, da mi pomognu produbiti moje razumijevanje i duhovnu praksu.
Pripremila: Suzana Prnjak
