Kako krokodili na Kostariki uspijevaju da žive u jednoj od najzagađenijih rijeka na svijetu?
Foto: Shutterstock
Svakog dana, otpad i otpadne vode iz domaćinstava i fabrika San Hosea završe u rijeci Tarkoles. Pored toga što ova toksična rijeka predstavlja dom mangrova u njoj živi i oko 2.000 američkih krokodila.
"To je super-kontaminirano područje, koje nije uticalo na populaciju krokodila", rekao je Ivan Sandoval, biolog sa Nacionalnog univerziteta Kostarike. On objašnjava da je Tarkoles najzagađenija rijeka na Kostariki i jedna od najzagađenijih u Centralnoj Americi uopšte, kao i da se u njoj mogu naći teški metali, nitriti, nitrati i velika količina otpada.
Prema Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode u svijetu je nakon nekoliko decenija lova i uništavanja staništa ostalo samo oko 5.000 jedinki ove vrste krokodila. Ipak i pored ovoga, organizacija Crocodilus navodi da se njihov broj u toku posljednjih nekoliko godina uvećao. Dok nova otkrića ukazuju da je to možda i zato što su veoma otporni, jer kako se čini ovim velikim gmizavcima ne smeta ni jedna od 150 vrsta bakterija koje su otkrivene u spomenutoj rijeci.
Sandoval tvrdi da ovi "živi fosili" očigledno imaju izvanredne sposobnosti za preživljavanje, što ne čudi ako se uzme u obzir da na planeti Zemlji postoje oko 100 miliona godina: "Nisu morali ništa da mijenjaju milionima godina, savršeno su dizajnirani."
Zakoni se ne primjenjuju
Sandoval je rekao da se od 1980. godine populacija krokodila Kostarike "oporavlja" i upozorava da za njih veliku prijetnju predstavljaju turisti koji ih posmatraju u njihovom prirodnom okruženju i ugrožavaju tako što ih hrane.
S druge strane, o problemu zagađenja svjedoči vozač jednog od turističkih brodova Huan Karlos Buitrago, koji tvrdi da on i lokalni mještani redovno izvlače na stotine guma i plastični otpad iz rijeke. On dodaje da želi da njegovi sunarodnici prestanu da zagađuju njegovu "kancelariju", koja je prebogata životinjskim i biljnim svijetom.
"Ne možemo sakriti zagađenje", objašnjava on, a prenose agencije.
Kostarika predstavlja pravo prirodno bogatstvo, sa trećinom teritorije koja je pod zaštitom. Međutim, ono što zabrinjava je činjenica da se zakon ne primjenjuje striktno, kao i da se ova država mora efikasnije da pristupi rješavanju problema po pitanju zagađenja i očuvanja životne sredine.
