Kad dođu u zrelo doba ponovo postaju mlade: Ova vrsta meduza je biloški besmrtna

Izvor: Adisha Pramod / Alamy / Alamy / Profimedia

Takozvane besmrtne meduze mogu nešto što ostale vrste ne mogu - kada dođu u zrelo doba, ponovo mogu da postanu mlade.

Pojedine životinje žive dugo, kao na primjer kornjače ili grenlandski kitovi. Druge su pak imune na rak, poput slonova ili afričkih glodara. Ima onih koji ni odsjecanjem glave ne prestaju da se regenerišu, kao planari. Postoje čak i neke mikroskopske bube, tardigrade, koje bi preživjele skoro sve zamislive kataklizme. Međutim, ne postoji nijedna druga životinja koja je sposobna da radi ono što neke vrste meduza rade - kada dođu u zrelo doba, ponovo mogu da postanu mlade. Istraživači sa Univerziteta Ovijedo sekvencirali su njen genom, otkrivajući šta je ključno za njihovu biološku besmrtnost. Ovo bi moglo da otkrije kako stare ćelije i kod drugih vrsta, među kojima su ljudi.

Turritopsis dohrnii, mala meduza koja se može naći od Pacifika preko Sredozemnog mora do Kariba, ima sposobnost regeneracije ćelija koju bi i ljudi željeli. Ali ova vrsta ide dalje. U normalnim uslovima, njen životni ciklus je podijeljen na četiri dijela: nakon spajanja muških i ženskih gameta (polnih ćelija) stvara se larva ili planula. Ona se zatim vezuje za morsko dno kao polip. Oni se potom oslobađaju kao efire, što je faza prije polne zrelosti, koju dostižu kao meduze, koje se dalje razmnožavaju. Ali, ako uslovi nisu normalni, ako su pod "stresom" zbog neke prijetnje iz životne sredine, one se nakon razmnožavanja mogu vratiti u prethodne faze, ponovo postajući polipi, piše "El Pais".

Koliko je nauci poznato, one mogu da ponavljaju ovaj proces u nedogled, nešto što druge meduze ne mogu. Zato se za njih kaže da su biološki besmrtne. Naravno, njih može pojesti predator ili mogu da "padnu" u ruke kupača, ali od starosti ne umiru.

Sposobnost ove vrste da se podmlađuje je ono što je navelo tim koji je predvodio naučnik Karlos Lopez Otin sa Univerzitetskog instituta za onkologiju Univerziteta u Ovijedu da je proučava. Ovo nije prvi put da njegova laboratorija ispituje gene neke životinje. Oni su 2018. godine sekvencirali genom Džordža, posljednjeg predstavnika džinovskih kornjača sa Galapagosa, koji je umro prije jedne decenije nakon više od jednog vijeka koliko je živio. Oni su takođe učestvovali u "dešifrovanju" genetskog koda grenlandskog kita i drugih bića koja je takođe nazvana besmrtnim – tardigradima. Sada, u jednoj studiji istraživača sa različitih odjeljenja Univerziteta u Ovijedu, oni su po prvi put sekvencirali genom ove meduze i uporedili ga sa genomom "bliskog rođaka" T. rubra, koja je smrtna. Rezultati, objavljeni u naučnom časopisu PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America), pokazuju zašto je zaslužila titulu besmrtne meduze.

Morski biolog Marija Paskual je koautor istraživanja. Osmislili su da sekvenciraju genom u različitim periodima životnog ciklusa meduze.

"Ako je došlo do genetske promjene, to bi trebalo da bude zbog nečeg važnog", kaže ona.

I nisu videli jednu promjenu, već nekoliko, i sve su u vezi sa replikacijom i popravkom DNK.

"Ono što ovu životinju čini posebnom je sinergija svih promjena, zbog kojih se ova meduza podmlađuje", naglašava Paskual.

Odrasla meduza se smanjuje i paralelno mijenja strukturu svojih tkiva. Na genetskom nivou, primjetili su da su neki geni prestali da generišu proteine i njihove funkcije, dok su se drugi aktivirali. Ovo je slučaj sa GLI3 genom. T. dohrnii ima dvostruko više kopija ovog gena od T. rubra, i svi su aktivni u vrijeme reverzije. Ovaj preokret procesa diferencijacije ćelija poznat je kao transdiferencijacija i, osim onoga što su ljudi postigli u laboratorijama, izuzetno je rijetka pojava u prirodi.

"Ćelija se vraća na nultu tačku", kaže Paskual.

"Ova meduza je jedina životinja sposobna da se vrati iz diferenciranog stanja u odraslom dobu", kaže Dido Kakero, molekularni biolog Opservatorije u Asturiji i koautor istraživanja.

Postoje i druge meduze sposobne za to, ali uvek prije polne zrelosti i u tome, kaže Karera, leži moć T. dohrnii.