Eddie Vedder
Žene u glazbi odavno su toliko moćna sila da mizoginistima postaje naprosto nemoguće nijekati njihov utjecaj. Pritom se golem broj izvođačica eksplicitno izjašnjava feministkinjama, a popisi feminističkih pjesama svakim su danom sve dulji. Od Arethe Franklin i Glorije Gaynor, preko Patti Smith, Cyndi Lauper, Tori Amos do Gossip i Janelle Monáe, kanon feminističkih pjesama sve je širi. No, što je s feminističkim pjesmama čiji su autori muškarci?
Mnogi su se glazbenici izjasnili kao feministi i aktivni su u kampanjama za ženska prava – od Red Hot Chili Peppersa, preko R. E. M. i Rage Against the Machine do Jay-Z-a i Kendricka Lamara. Međutim, koliko su svi ti glazbenici posvetili pjesama ženskim pravima? Odgovor je – iznenađujuće malo.
Čak i glazbenici koji su u tekstovima svojih pjesama ukazivali na zla rasizma, kapitalizma, rata, homofobije nemaju eksplicitno feminističkih pjesama. Stoga smo odlučili prokopati kroz povijest glazbe i donijeti deset eksplicitno feminističkih pjesama koje su napisali muškarci, dakle, pojedinci ili grupe sastavljene isključivo od muških članova, jer, u slučajevima mješovitih bendova poput Sonic Youth, pokazalo se da feminističke pjesme mahom sklada žena koja je članica benda.
Deset frajera koji se nisu libili suočiti s temama teške kategorije
Uz to, eliminacijski je kriterij bila i biografija izvođača – neprihvatljivima smo smatrali opuse u kojima jedna pjesma pozitivno prikazuje žene, ali već prva sljedeća pohita da ih nazove bitches i hoes, kao i feminističke pjesme glazbenika koji u stvarnosti nisu poznati po osobito dobrom odnosu prema ženama. K tome, nismo se zadovoljili pjesmama koje naprosto govore ženama da su lijepe i da je u redu da imaju višak kilograma dok se u glazbenom spotu za istu tu pjesmu glazbenici po krevetu valjaju s mršavim supermodelom. Pronašli smo deset frajera koji se nisu libili suočiti s temama teške kategorije poput silovanja, zlostavljanja, reproduktivnih prava.
Rezultat je relativno homogena lista koja se mahom sastoji od manje poznatih imena ne tako popularnog zvuka. Ogromna većina pjesama pripada nekoj od mnogobrojnih vrsta punk žanra, što nije znak pristranosti ni pokušaj glorifikacije jednog žanra koji, kao i svi, većinski gledano također ima problema sa ženama, ali, pokazuje se, ipak jest daleko osvješteniji o ženskim pitanjima od, primjerice, hip hopa, u kojem je pronaći primjer bio lavovski posao. Bez daljnjeg elaboriranja, slijedi deset pjesama koje uvijek možete poslušati i biti sigurni da njihovi autori djeluju u koristi žena, no, za početak ih pokušajte slušati s ponešto smanjenim zvukom.
10) Doom – Pro-Life Control
Radikalno žustra pjesma britanskih crust punkera na krajnje izravan i polemičan način obračunava se s ograničavanjem reproduktivnih prava žena. Fundamentalizam onih koji se protive abortusu Doom nazivaju prikrivenom fašističkom tiranijom i fanatičnim nagonom za ugnjetavanje koji otkriva mušku dominaciju. Ako izuzmemo politički nekorektno etiketiranje kršćana, pjesma je kao stvorena za hrvatske fundamentaliste kojima je svaka ljudska sloboda trn u oku.
9) Eddie Holland – Leaving Here
Pjesma ponešto mekšeg zvuka napisana je 1963. Njezini su autori Eddie Holland, Lamont Dozier i Brian Holland, poznati Motown soul skladatelji zaslužni za mnogobrojne hitove Four Topsa i Supremes. Simpatična pjesma upozorava muškarce da pogrešno postupaju sa svojim ženama i da će, ako ne promijene svoje navike, sve žene uskoro otići. Ovaj soul standard obradili su mnogi bendovi poput The Who, Mötörhead i Pearl Jama.
8) Gang of Four – It's Her Factory
Post-punk legende Gang of Four, koji su si ime nadjenuli prema kineskoj Bandi četvorice, vođama Maovih Crvenih brigada koje su se terorom obračunavali s protivnicima revolucije, spajaju svoj materijalistički svjetonazor s patrijarhalnim stereotipom žene kao kućanice kako bi u pitanje doveli stereotip o rodnim ulogama (OPREZ: rodna ideologija!!!). Kuća je tvornica žene – njezino mjesto nije ni na kakvom poslu jer nije muškarac. Kasniji uraci revolucionarnih Britanaca koji su spojili punk s neomarksistima Frankfurtske škole mnogo su manje uzbudljivi, no njihov art punk ostao je jednim od najvažnijih trenutaka u povijesti rock glazbe. Uz to, prije nekoliko su dana izbacili novu pjesmu naslova "Ivanka (Things You Can't Have)" koja, dakako, tematizira kćer američkog predsjednika. Već i naslov obećava!
7) Aesop Rock – No Regrets
Američki underground hip hop doživio je preporod krajem 90-ih i početkom 2000-ih. Imena popu Illogica, Sagea Francisa i Aesop Rocka postala su sinonim za osviješteni, poetični rap drastično različit od uobičajenih tema u rap glazbi kao što su oružje, žene, droga, alkohol i automobili. Štoviše, rječnik koji Aesop Rock upotrebljava u svojim pjesmama proglašen je najširim u hip hopu. "No Regrets" prati junakinju Lucy od djetinjstva kad je kredom oslikavala pločnik, preko zrele dobi kad postaje slikarica do starosti kad je njezin zid u staračkom domu ispunjen umjetničkim djelima koja je za života naslikala. Iako su svi uvijek mislili da je Lucy čudna i asocijalna, Aesop Rock poručuje da je samo slijedila svoj san. Time šalje poruku mladim ženama da mogu i trebaju biti neovisne, slijediti vlastite interese te započinjati odnose kakvi im odgovaraju, a da se ne trebaju nikome opravdavati ni pokoravati patrijarhalnim očekivanjima.
6) Pissed Jeans – The Bar Is Low
Čitav prošlogodišnji album "Why Love Now" noise četvorke Pissed Jeans posvećen je izrugivanju mačizmu. Groteskni prikazi muškaraca koje uzbuđuje ignoriranje, uredskih kolega koji namjerno prolijevaju vodu po kolegicama, umišljaju da one u njih bulje i zamišljaju kako im po golim leđima prosipaju paket kemijskih olovaka podrivaju mačo kulturu, a glazbeno, primordijalnim, ironičnim rikanjem pjevač izaziva mizoginiju u noise žanru. "The Bar Is Low" propituje privilegije bijelih muškaraca i izruguje se činjenici da se i najmanji napor koji muškarci poduzmu prikazuje kao najveći doseg ljudske vrste, dok se žene mogu mučiti koliko žele, no neće biti priznate niti će se dovinuti u sferu iznad staklenog stropa.
5) Aus-Rotten – The Second Rape
"Every 45 seconds a woman is raped". Tako započinje pjesma koja se našla na petom mjestu, neobično spora s obzirom na opus ovih crust punkera čije ime na njemačkom znači "istrebljenje". "The Second Rape" opisuje poniženje kroz koje žene dvaput prolaze – prvo kad su silovane, a potom kad zločin moraju dokazivati pred sistemskim seksizmom sudova koji ih optužuju za promiskuitet i smatraju krivima za silovanje. Nevjerojatno promućurni tekst, dijelom osmišljen kao dijalog između žrtve silovanja čiji je dio otpjevala frontmenica anarho-punk benda Spitboy Adrienne Droogas i odvjetnika obrane, pokazuje mehanizme kojima sudovi pomažu silovatelju i na silu pretvaraju i eksplicitno odbijanje seksualnog odnosa u znak pristanka.
4) MDC – John Wayne Was a Nazi
Pjesma "John Wayne Was a Nazi" u svoje 2 minute i 7 sekundi okuplja sve oko čega jedan iskreni panker može bjesnjeti. Od ubijanja Indijanaca, silovanja, rata, mržnje prema latinoameričkoj populaciji, crncima, LGBT zajednici, MDC u nevjerojatno silovitoj pjesmi ruše sve opresivne sile utjelovljene u liku Johna Waynea, kauboja i patriota. Simpatični frontmen Dave Dictor jedna je od queer ikona teksaške hardcore punk scene 80-ih zajedno s Randyjem "Biscuitom" Turnerom iz The Big Boys i Garyjem Floydom iz The Dicks. Dictor svoju seksualnost opisuje kao fluidnu.
3) Nirvana – Been a Son
Kurt Cobain svakako je jedna od zvijezda koja je bila najgorljiviji feminist. Od izjava o tome kako ne treba učiti žene kako da se brane od nasilnika, već treba učiti muškarce da ne budu nasilnici, preko zagovaranja većeg broja žena u glazbi i umjetnosti, do poruke u knjižici albuma "Incesticide" u kojoj sve fanove koji mrze homoseksualce, ljude druge rase ili žene moli da im ne dolaze na koncerte i ne kupuju njihove albume, Cobain se dosljedno borio za ženska prava u doba kad je feminizam bio daleko rjeđi. "Been a Son", dakle, nipošto nije jedina Nirvanina pjesma koja govori o ženskim pravima. Moguće je da su još poznatije "Polly" koja govori o silovanju ili "Territorial Pissings" sa stihom "Never met a wise man/If so it's a woman". Ipak, novovalna "Been a Son" sa spomenutog albuma veoma dobro opisuje razočaranje patrijarhalnih očeva dobivanjem kćeri. Što god ta djevojčica radila i koliko se god trudila, nikad neće moći ispuniti ridikulozne zahtjeve koji se pred nju postavljaju jer – "she should've been a son".
2) Pearl Jam – Porch
Iako grunge velikani imaju i poznatijih pjesama koje se bave ženskim likovima poput "Why Go", "Daughter" ili "Better Man", Porch je ipak dospjela na listu zbog fantastične geste za vrijeme nastupa u emisiji MTV Unplugged 1992. Dok je bend izvodio instrumentalni dio skladbe, pjevač grupe Eddie Vedder popeo se na sjedalicu i flomasterom na ruci napisao PRO-CHOICE!!!. Valja se podsjetiti da je Vedder ovaj prosvjed izveo za vrijeme kad je predsjednik bio protivnik abortusa George H. W. Bush, a nakon osam mračnih godina predsjedništva Ronalda Reagana. Pearl Jam su zajedno s nizom poznatih bendova sudjelovali i u kampanji "Rock for Choice", nizu humanitarnih koncerata u znak podrške pro-choice pokretu u SAD-u.
1) Fugazi – Suggestion
Jedini bend koji znači, kako ih je nazvao Rolling Stone, ne postoji sastav u povijesti glazbe s kredibilitetom kakav ima Fugazi. Bend koji tijekom cijele karijere nije naplaćivao ulaznice za koncerte više od pet dolara, a album više od osam dolara, koji je odbijao ugovore s velikim diskografskim kućama, koji nikad nije nastupio ni na jednom velikom festivalu jedan je od rijetkih primjera glazbenika koji su se doista suprotstavili mainstreamu i dosljedno držali svoje vizije. Fugazi su bili uključeni u pokret riot grrrl, podržavali žene u glazbi, a gitarist i pjevač Guy Picciotto u braku je s Katie Wilcox iz kultnih bendova Bikini Kill i The Julie Ruin. O odnosu Fugazi prema ženama i predanosti promicanju ravnopravnosti spolova govori i činjenica da je drugi pjevač i gitarist Ian MacKaye sa svojom partnericom Amy Farina imao bend The Evens. Pisana u prvom licu, sa stajališta žene koja je žrtva seksualnog uznemiravanja i objektifikacije, "Suggestion" bi se mogla, uz bok s feminističkim himnama koje su napisale žene, sasvim ravnopravno boriti za titulu najbolje feminističke pjesme uopće. "Why can't I walk down the street free of suggestion", pita se Ian MacKaye, opisujući neugodnosti i strah s kojima se žene susreću zbog pogrešnih slika koje muškarci imaju o muževnom ponašanju. A zna i tko je za zlostavljanje kriv – svi mi koji na nasilje zatvaramo oči i izmišljamo isprike za njega. Upravo nam to u dramatičnom završnom urliku MacKaye daje do znanja – "we are all guilty".
