Sve nam oko nas govori da u našem ispoljavanju treba da budemo mehanički usavršeni, elektronski brzi i efikasni-sve suprotno vrlinama duše.
Duša nalazi svoj dom među običnim detaljima svakodnevnog života i sama nema preku potrebu za razumijevanjem ili postignućem.
Melanholija je snižavanje uzleta osjećanja i zato može da se osjeća kao nelagoda ili čak kao bolest, ali sa stanovišta duše to je pokret staloženja među nabore stvarnog života.
Osjećanje čežnje, tištanje želje za poznatim mjestom ili nekom stvari, preka potreba da se obiđu stari prijatelji i mjesta, sve su to izrazi duše. Duša te stvari želi žestoko, kao da su neophodne za njenu dobrobit.
Čežnja duše jednostavno ne dopire do svijesti, ili, ako dopre, onda uz pomoć lijekova, mahnitih aktivnosti ili pomoću drugih sredstava za umirenje, pokušavamo da otupimo prema njoj.
Ako imamo snažnu želju da zasnujemo porodicu, da živimo sa drugom osobom, ili da se uključimo u neku zajednicu, a onda, pošto tu želju zadovoljimo, otkrijemo da nas privlače suprotne stvari, treba se sjetiti da su takvi zapleti jednostavno način na koji duša radi.
Ona nimfa u vašem srcu, koja se daje u bijeg na prvi znak ljubavi, seksa i privrženosti, možda obavlja neka važna posla za dušu, kojoj je bijeg jednako potreban kao i zagrljaj.
Intimnost potiče kod kuće, sa samim sobom. Nema smisla pokušavati da se pronađe intimnost sa prijateljema, ljubavnicima, porodicom, ukoliko polazite od otuđenosti i podjele u sebi.
Ideja o duševnoj vezi nije sentimentalna i nije lako sprovodiva. Skupiti hrabrost da se duša otvori i izrazi, ili da se primi druga duša, beskrajno je teža stvar nego da se izbjegava intimnost.
Šta god da se obavlja bez mašte nepropusno je za dušu.
Osoba koja svoje mentalno zdravlje i moralnost najdramatičnije iskazuje, vjerovatno je upravo ona koja ima teškoće da ostane normalna i moralna.
Čudno je, ali ispada da su najintimnije veze možda upravo one koje izgledaju luckasto…Od najneočekivanijih spojeva ponekad ispadnu najbolji brakovi.
Neke od najtješnje povezanih porodica ne skrivaju svoje sukobe i ljubomoru. Ukratko, kada je veza duševna, iracionalnost duše biće javno izložena, svima pred očima.
Brak je pletenje pletenice od mnogih različitih pramenova duše.
Nas u intimnosti privlače mogućnosti a ne realnosti, obećanja stvari koje će doći a ne već postignuti uspjesi, i možda, zavodljivosti koje su mračnije nego što smo spremni da priznamo.
Treba se sjetiti da bliskost može da se razvija i kroz prekide komunikacije, u tišinama i neprijatnostima, u smušenim formulacijama i čak i lažima i izgovorima.
Naša obezdušnost ogleda se u našem pragmatizmu i neokolišajućem načinu mišljenja.
Razgovor ne mora da bude ispovjedni da bi bio duševan.U razgovoru nije važno koliko o sebi otkrijete drugom, već da li je vaša duša uključena.
Konverzacija je vrsta govora pri kojoj neko oseća da je stvarno živ. Dobar razgovor može da nam pruži osjećaj da boravimo na nekom mjestu, čak snažnije nego njegova arhitektura i prirodno okruženje.
Neke sobe ožive sve dok ljudi u njima uživaju u razgovoru i, ma koliko da su neke velelepne, ukoliko ne pogoduju razgovoru, delovaće prazno i hladno. Ako ne služi duši, arhitektura je podbacila.
Teško je naći mjesto, bilo javna ili privatna, bez televizije, telefona i radija, što je izgleda sve napravljeno radi spriječavanja razgovora.
Humor i dosjetljivost, takođe su znaci duše. Duša je uvijek policentrična, uvijek sposobna da svaku situaciju posmatra iz više uglova.
Moralizam, ma koje vrste, obično služi da se samozaštiti pred licem ogromne životne sile. Baš kao što se dešava da se povučemo pred licem slamajuće depresije, ili da potražimo brz izlaz iz uznemirujuće ljubomore, tako možemo u moralizmu prirodno da potražimo oslobođenje od moći seksualnih i romantičnih osjećanja.
Duša može biti željna privrženosti i ljubavi, ali iz nekog razloga, ta čežnja ne mora da se tiče ničega iz običnog života, pa stoga ne može da se zadovolji u običnim vezama.
Smisao veze nije u tome da se dobro osjećamo, već da budemo uvedeni u duboku alhemiju duše koja nam otkriva mnoge od staza i otvora koji čine geografiju naše sudbine i potencijalnosti.
