Mnoštvo tananih dušica otišlo je na vječiti počinak, tokom milenijumske historije čovjekoljubivih sanjarenja, a da nikad nisu doživjeli ispunjenje svojih ideala i svoje brige za opšte dobro, za poredak u kojem niko neće biti na gubitku.
Članci
Kao najučestaliji recepti za poboljšanje stanja u zdravstvenom sustavu javljaju se oni koji promoviraju širenje tržišnih obrazaca i privatizaciju. Ipak, kao što je još početkom 20. stoljeća upozoravao utemeljitelj sustava javnog zdravstva na ovim prostorima Andrija Štampar, zdravstveni sustav ne može ni približno optimalno funkcionirati po tržišnim principima. Čak niti prema unutarnjim kriterijima samih osnovnih uvjeta tzv. slobodnog tržišta.
Da li je ljubav prema sebi isto što i sebičnost ili su one u suprotnosti? Štaviše, da li je sebičnost modernog čoveka zaista briga za sebe kao pojedinca sa svim njegovim intelektualnim, emocionalnim i čulnim mogućnostima? Zar „on“ nije postao privezak svoje društveno – ekonomske uloge? Da li je njegova sebičnost isto što i ljubav prema sebi ili je izaziva baš njeno odsustvo?
“ ... u našoj su moći naše misli, naše djelovanje, naša priželjkivanja i nesklonosti, ukratko, sve što dolazi iz nas samih. U našoj vlasti nisu naše tijelo, imetak, ugled, naš položaj u svijetu, jednom riječju, sve što ne dolazi od nas samih.
Na današnji dan, 1963. godine, M. L. King održao je govor "I Have a Dream"(Ja imam san) ispred 250, 000 ljudi u Vašingtonu.
Kažu, da je valjala ne bi se raspala. Valjala je ona, valjala. Ali mi nismo valjali.
Gotovo stoljeće nakon prvog prijevoda arapskih djela, evropski mislioci se odlučuju odabrati filozofiju Ibn Sine kao predstavnika islamske filozofije.
Ovaj kriminal bolje je organiziran od dosadašnjeg zato što ga organiziraju države iz kojih sada pristižu najveća zgražanja nad "tragedijom jadnih ljudi". To su one države i njihove politike koje su do temelja spržile zemlje u kojima su koliko jučer današnje izbjeglice živjele i radile.
Dete počinje odustajanjem od izražavanja svoga osećanja, a završava odustajanjem od samoga tog osećanja.
Feministkinje su za njih histerične frustrirane žene, iako ne znaju da su to one žene koje su 5 godina lobirale i javno zagovarale zakon o nasilju u porodici, da bi tek sa donošenjem tog zakona konačno bilo moguće da policija sprovede postupak protiv počinioca. Histerični ludaci su i oni koji su lobirali za zakon o civilnom služenju vojske, da bi oni i dalje mogli da ostanu iza svojih kineskih zidova, umesto da se godinu dana hrane konzervama iz ratnih rezervi i broje žuljeve zadobijene vojnim vežbama po šumama i gorama. Histerični ludaci su i oni koji su lobirali za zakon o mobingu. Aktivisti za prava životinja su isto tako ludaci jer ne vide gladnu i bolesnu decu.
U javnom prostoru tzv. “zapada”, kojeg karakteriziraju i društvene mreže, a osobito u medijima, nema doista ozbiljnih i egzistencijalno bitnih tema, kako lokalnih, tako i globalnih, a niti kritičkog propitkivanja, osim u uskom segmentu istinski neovisnog aktivizma (nije svaki takav, a ponekad i “neovisni” to nimalo nisu, poput Republike Hrvatske ili, recimo, Grčke) i komunikacije “slobodnih strijelaca”, te u alternativnom prostoru, koji također trpi od velikih “zagađenja”, što je, nažalost, neizbježna karakteristika svake margine.
