fbpx

Zuko Džuhmur

Oaza u pustinji obraduje čovjeka kao tačka po­slije dugačke i nerazumljive rečenice nekog gnjava­tora i mehkosera. 

EL NED

U podne nastaju orgije svjetlosti i sve se pretvara u usijane bijele i žute linije.

Na sjeveru su prostrana žala i zeleni vrtovi Sre­dozemlja.

Na jugu je okean žutog pijeska i kovnica ljutih vjetrova.

I na Magrebu i na Mašriku su karavanska bes­puća, i satanski vilajeti za pripovjedače drevnih bajki.

Oaze u Sahari leže kao čiode zabodene u šafranasto platno pijeska.

Iz okeana pijeska isplivala je čarobna oaza sa hiljadu kubeta, oaza El Ned.

Male, sirotinjske odaje, mlijeko i meso od kami­la, beduini, buljuci cmpuraste, golišave djece i vizija beskonačnosti što počinje na pragu nomadskog ša­tora.

Oaza u pustinji obraduje čovjeka kao tačka po­slije dugačke i nerazumljive rečenice nekog gnjava­tora i mehkosera.

Pustinja je i zaborav i bestragija.

Oaza je i osmijeh, i poljubac i biljuma čaša šerbeta.

GROBLJA

U Sahari postoje veoma stara groblja pokrivena pijeskom u kojima ne postoje oaze i u kojima ni­jedan pokojnik ne prima posjete.

I ovo današnje groblje Ibadita, ljudi predanih molitvi, skoro je neprimjetno.

Uklopilo se u krajolik i ni po čemu se ne razli­kuje od surove pustinjske okoline.

Nadgrobnih natpisa nema...

Ljudi su otišli sa ove zemlje, nemaju više ni­kakve potrebe ni za imenom, ni za zanimanjem, ni za zvanjem, ni za titulama u vječnoj ništavilosti.

Grobovi uglednih šeika nisu ni čudotvorni, niti su njihovi ćivoti i mošti svetinje, oni su samo izraz pobožnog poštovanja prema ljudima koji su bili plemeniti, mudri i uvažavani za života dajući Ibaditima primjer, savjet i uputstvo.

Brižljivo okrečeni u ovom ogoljelom i zlatastom prostranstvu, oni su samo veliki divni predmeti i prave nadrealističke skulpture smještene tu zauvijek u svjetlosti i tišini.

SAHARA

Nomad je siromašan, ali prebogat zbog ljubavi prema duši svoje pustinje.

Nebo je mjesecima plavo kao čelik beduinskih mačeva.

Ali, eto, danas u Sahari pada kiša, a u Saharu nisam ponio kišobran, kabanicu.

Sahara je kraljevstvo svjetlosti, pijeska i ka­mena.

Pijesak ima svoje staze, svoje valove, svoje bre­žuljke i svoja tajnovita putovanja.

Sahara i teče i bježi, ponovo se javlja i opet se krije.

Sahara je prazna i pusta, ali je istovremeno i puna svakojakih basnoslovnih blaga.

Pijesak je siv, ružičast ili ima boju šafrana. Ima ga i u mojim ušima, i u očima, i pod jezikom, i u kosi, i u gaćama.

Sahara je zaborav.

Pijan sam od svjetlosti, prostranstva i maštanja.

KAZBA

Uprkos svih novotarija i modernizacija Alžir nije pristao da se odvoji od svoje kazbe.

Jer kazba je u isto vrijeme svjedok, tajna i svetilište.

Stara kazba je duša El Džezaira.

Najprije ona je živi svjedok povijesti i vječna veza između islamske kulture i mediteranske osje­ćajnosti.

Kazba je grad u gradu.

Ona je svijetla stranica povijesne knjige koja nenametljivo pripovijeda alžirske podvige, junaš­tva, stradanja i žrtve u dugoj i teškoj borbi za slo­bodu.

Čitava Kazba je spomenik!

Kazbi niko ne može nikada oduzeti hrabrost, mudrost i radost.

Izvornik: Pisma iz Afrike i Evrope, Izabrana djela Zuke Džumhura ; knj. 5, Sarajevo : Oslobođenje public : Svjetlost, 1991

Hyperborea

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Da - 30.8%
Ne - 69.2%

Ukupno glasova: 13
Glasanje u ovoj anketi je završeno
Da - 40%
Ne - 60%

Ukupno glasova: 5
Glasanje u ovoj anketi je završeno
Državni nivo - 28.6%
Entitetski nivo - 0%
Lokalni nivo - 0%
Građani - 7.1%
Sve od navedenog - 64.3%

Ukupno glasova: 14
Glasanje u ovoj anketi je završeno

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU