fbpx

Andric

Žene koje preko noći zablistaju snagom i ljepotom, takvom da ni same ne znaju kako da je nose, povijaju se i lome pred zlokobnom sudbinom. Ljepota, jedini tračak nade, postaje prokletstvo i kazna. Andrić slika svijet u kojem su ženske sudbine tragične i mračne.

piše: Ilijana Božić

Prateći sudbine junakinja shvatamo da nas u djetinjstvu muči nerazumijevanje svijeta, u mladosti more ljubavne čežnje a u starosti unesrećuje ružnoća i nečistoća. Koliko je teško biti žena pokazuje Anika koja ne zna kud bi sa prokletom ljepotom nego pod nož. Verbalno zlostavljana Anica primjer je kako sredina kažnjava one hrabre. Nesrećna Mara Milosnica se pita otkud toliko zlo, ali odgovor ne dobija. Mlada, raskošna Rifka Papo utapa se pogođena nedozvoljenom ljubavlju. One su uzroci nemira i uzbuđenja. Ljepotom mame ljude, odvajajući ih od poslova, dovode ih do potpune moralne i materijalne propasti. Ali su sve posebne, specifične i snažne. Svaka u sebi nosi jedinstvenu ljudsku dramu. Andrić opisuje orijentalne žene iz prošlosti, ali one nisu opis postojanja bosanske žene nekada, već posesivna vizija muškog sna o ženi.

iv

Snažna i skrvena ljepota

Anica, stasita i snažna. Boji se da pokaže svoju ljepotu, obara oči pred tuđim pogledom. Skromna, udaje se za Andriju Zekovića. Činilo joj se da je on dobar čovjek. Međutim, njena ljepota kao da u njemu budi sve najgore sklonosti. Oni naizgled žive u harmoničnom braku. Osjećanja muža prema njoj označena su sujetom i radošću posjedovanja a ne pravom ljubavlju. Gazda Andrija kaže:

„Sve je ovo moje, od kose pa do nožnih prstiju, moje i ničije više!“

Anica biva verbalno zlostavljana. Andrija se šepuri izmišljenim pričama o svojim sposobnostima i uspjesima, a nju tretira kao glupo stvorenje koje ne može ništa da shvati. Služila mu je kao publika koju nikad nije imao. Anica zna da ne može više da izdrži, da nije u stanju da sluša muževljeve monologe ali ipak ostaje godinama, sve dok se jednog dana iznenada ne odluči na bjekstvo. Međutim, njeno bjekstvo nema optimističan kraj. Ona radi u velikoj robnoj kući bez prijatelja i s porodicom koja je se odrekla. Tako sredina kažnjava hrabrost, želju za slobodom i normalnim životom. Niko ne može da shvati zašto je napustila tako pristojnog i društveno podobnog čovjeka. Anica zauzvrat dobija sivilo, živi mršava i blijeda, a nedjelje provodi sama u svojoj sobici.

Anikina teška sudbina

Pojava lijepe žene u maloj zajednici dovodi do masovne histerije. Anika je jedna od onih žena koje su kobne za sredinu i muškarca, a najviše za sebe same. Ona posjeduje moć nad duhom muškarca. Anika je izazivala sudbinu, precjenjujući svoje snage, ali nije mogla da izdrži borbu protiv reda i ravnoteže u životu. Isuviše se nadnijela nad ambis nereda i tako je izgubila život. Andrić posebno voli da opisuje žene na prelasku iz djetinjstva u odraslu dob. Tako opisuje i Aniku:

„Tako je živela Krnojelčeva ćerka, sva obuzeta mislima o sebi, ćudljiva, ravnodušna prema svima i bivala svakim danom sve krupnija i lepša“.

Upravo to tijelo koje svakim danom postaje sve ljepše, vremenom počinje da prijeti da će kasabu okrenuti naglavačke. Ona je ćutljiva žena. Ćutanje je izraz suštine njenog bića. Jedan važan preduslov da se Anika razvije u punoj ljepoti i snazi jeste ona potpuna izlovanost. Nije slučajno što su joj roditelji mrtvi i što ju je jedini brat, čudni Lale, napustio. Kad se pojavi Mihailo, jedini čovjek kojeg je voljela, pokreće se drama. On je poznat kao muškarac koji nema puno posla sa ženama. Privlačnost je uzajamna ali kad treba da dođe odlučujući trenutak, kada se susretne sa njenim pogledom koji zahtijeva djelanje on oklijeva i odustaje. Za njega su žena i seksualnost neraskidivo povezani sa zločinom, jer je jednom prilikom slučajno prisustvovao sceni kada je njegova ljubavnica Kristinica ubila svoga muža. Taj doživljaj je krivac što prema Aniki ne mogu da mu pomognu ni jaka osjećanja. Andrić piše:

„Jer, zanesen i srećan zbog Anike, on je u isto vreme strepeo od Kristinice u sebi“.

Anikina samodestruktivna osveta počinje onog trenutka kada se Mihailo povlači od nje. Tada se survava lavina na kasabu, a okončava se njenim ubistvom koji je jedan oblik samoubistva. Anika shvata da je najbolje da umre. Kasaba je kune:

„Smrt željela i smrt te ne htjela“.

I Lale i Mihailo su patili zbog njenog haranja po gradu. Obojica bili vezani za nju i obojica su, u odnosu na većinu muškaraca u gradu, bili čisti prema njoj. Anika umire onako kako je i živjela. Ona izaziva neobuzdanu pohot, ali se opisuje i njena druga strana privlačnosti, naime estetičarevo vrjednovanje ljepote predstavljeno u liku kajmakama:

„Kajmakam, koji je u životu video mnogo žena, i bez velikog izbora, osetio je odmah da je ovo nešto drugo. Otkako se zakopala kasaba i otkako se svet rađa i ženi, nije bilo ovakvog tela sa ovakvim hodom i pogledom. Ono se nije rodilo i izraslo u vezi sa onim što ga okružuje. Ono se dogodilo.“

ivo

Tragična Mara Milosnica

Mara je Anikina suprotnost. Bezočno nasilje učinjeno je nad mladom Marom. Silovana djevojčica trpi bol i osude. Da Mara nije podigla pogled baš u tom trenutku, da Velipaša i njegova pratnja nisu bili prinuđeni da se na nekoliko sekundi zaustave ispred pekare možda ništa ne bi bilo. Slučajnosti nam presuđuju. Pogled je važna prekretnica u životu. Velipaša pripada istom tipu kao kajmakam, vrjednuje ženu kao lijepog konja. U opisu Mare predstavlja nam se žena dijete:

“Paša se nije prevario. To je bila ta vrsta ženska koju je on uvijek tražio, i naročito cijenio, i koja ga je jedino još privlačila. Imala je nepunih šesnaest godina“.

Marija je za Velipašu samo prijatna dokolica, i kada se nemiri i pobunjeničko raspoloženje prošire do Sarajeva on mora da je napusti. Mara nije prkosna kao Anika. Za njih obje izlaz je smrt, ali dok Anika djeluje kao da sama bira svoju sudbinu Marina smrt je tužna. Njena sudbina opterećena je krivicom. Pravoslavno stanovništvo naziva je milosnicom jednog Turčina. Ta mala riječ koju tetka Anđa izgovara u kući Pamukovića, gdje se Mara sakrila za vrijeme nemira, zadaje posljednji udarac koji ju odvodi u ludilo. Kada Austrijanci ulaze u grad, Mara se porađa, te ona i neželjeno Velipašino dijete umiru. Austrijanci su donijeli novo vrijeme u Bosnu, ali Mara nije bila dovoljno jaka da preboli stare rane.

Na granici starog i novog u Bosni

Gospođa Davil predstavlja važnu granicu između starog i novog u Bosni. Strankinja, snažna, tiha žena. Ona je suočena sa svojim čudnim, nesigurnim mužem i njegovim književnim ambicijama, pa na prvu djeluje pomalo bezlično. Ali uskoro iz njene ličnosti probija velika snaga. Ona za razliku od muža ima stav, čvrsto stoji na zemlji i ništa je ne uspijeva pomjeriti. Ona nije sanjalica, niti prepuštena idealima. Svjesna je svijeta oko sebe. Njen život je bio posvećen strpljivoj službi kući i porodici. Radila je bez žalbi uprkos praktičnim teškoćama i uspijevala da tu mračnu kuću pretvori u francuski dom. Svoju ogromnu snagu ona želi da korsiti samo u krugu porodice. Kada je djeci lijepo, kada se cvijeće diže ispod njenih ruku i kada treba muža da podrži u teškim situacijama. Samo tada je srećna.

Pad Rajke Radaković

Rajka Radaković posjeduje demonsku strast. To je škrtost i štedljivost. Ona je prije svega razumna. Život ju je preplašio svojim nepreglednim mogućnostima i zahtjevima. Stoga, braneći se, stvara tvrđavu da bi unutar nje uspostavila svoja načela i pravila o redu. Ništa drugo je ne zanima. Andrić pokušava na početku da objasni zašto je ona takva. To nam predočava odnosom Rajke Radaković i njenog oca. Kada Rajkin otac, njen idol, ode u stečaj i razboli se moli svoju jedinicu da mu obeća da se nikad neće opušteno i dobrodušno ponašati prema novcu i ljudima. Nakon očeve smrti, Rajka postaje neprepoznatljiva sredini. Uvijek u crnom, nijema, stroga, razumna, štedljiva, nikom na usluzi. Međutim, ni ona takva ne uspijeva da se sto posto osigura. Na njenoj tvrđavi stvaraju se pukotine. Već starija žena, Rajka Radaković, pada na čari šarmantnog mladića. Daje mu novac i sve što ima. Zbog njega doživljava pad pred svim onim što je nekad davno prognala iz svog života. A to su lakomislenost, životna radost, rasipništvo. Kad se pojavi taj Ratko Ratković ona gubi svu svoju prisebnost što on iskorištava. Kao da nam pisac prikazuje da na razum žene koja se bavi muškom djelatnosću utiče nesvjesna muškost, vidljiva za njenu okolinu ali ne i za nju. Povremeno je to prava demonska strast koja iritira muskarce.

Autor: impulsportal.net

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU