Aktivizam je prilično širok pojam, ali po meni to je institucionalna i vaninstitucionalna borba kojom se ukazuje na neki društveni problem i podiže svijest javnosti o postojanju istog. Dakle, govorimo o akcijama i kampanjama koje imaju za cilj društvenu i političku promjenu. Jednostavnim rječnikom, takav angažman objašnjavamo kao zahtijevanje odgovora na trenutne društvene, samim time, političke probleme, kroz opozicione stavove naspram dominantnih politika. Dakle, aktivisti/kinje traže alternative dominantnom sistemu kroz uspostavu novih ili drugačijih formi organizovanja i društvenog ponašanja.
Članci
Pokazuje se da se ženska prava moraju uvijek iznova braniti i da u niti jednom trenutku ne možemo sjesti, zadovoljno se opustiti i reći "u redu, dostigle smo nešto što više nikad neće biti napadnuto". Užasno je tužno da se moja i mlađe generacija žena moraju boriti za prava koja su bila samorazumljiva generaciji moje majke.
Dubrovčanin Zoran Marinović ratni je foto reporter koji je u minulih dvadeset godina izvještavao iz Afganistana, Liberije, Sierra Leonea, Columbie, DR Konga, Iraka, Sirije... Za svoj rad dobio je više prestižnih, međunarodnih i domaćih nagrada. Njegove fotografije s prvih linija fronta u Siriji i Iraku ili, recimo, fotografije iz zatvora u Kongu dokumentiraju komadiće pakla na zemlji. Marinović ih, između ostalog, objavljuje u najvećim svjetskim medijima, poput New York Timesa, National Geographica, Le Mondea...
Radniku ne treba eksploatatorski gazda, ali eksploatatorskom gazdi treba radna snaga. Zato treba raditi na izgradnji kolektivne radničke svijesti.
Ovo društvo se ne obraća ljudima, ono im natura svoja instant-rešenja, da bi čoveka ostavili bez lične akcije, da bi komandovali njegovim životom. Nije izbor u novcu. Novca toliko ima da on više nema vrednost. Nije stvar u novcu. Cilj je gospodariti sa čovekom i biti Bog umesto Boga.
Povod za razgovor sa Predsjednikom Skupštine grada Banjaluka Budimirom Balabanom, bila su dešavanja oko dječjeg igrališta i zelene površine u naselju Borik.
Svjedoci smo sve veće privatizacije te demokracije. Ona više nije izraz nikakve narodne volje koja je konstituira. Postala je nekakvim businessom. Nekolicina ljudi globalizirala je svu moć. Treba li demokracija nešto značiti, ona mora postati stvar svakoga
Opra razgovara sa Nelsonom Mandelom
Čovjek nije biće koje je očišćeno od zla ili dobra. Dobar je čovjek onaj koji u sebi ima više dobra nego zla. I zločinci, recimo, imaju neke ljudske impulse: između dva klanja voljeće mačku, dijete, pticu, osjetiće ljubav.
"To su radnici, radnice, obespravljeni, potčinjeni, svi oni koji su silom prilika otišli iz svojih fabrika u rat i, kad su se vratili, fabrika više nije bilo”, kaže Dražen Crnomat, govoreći o klasi koja je najviše pretrpjela u ratu.
Gabrijel Garsija Markes rođen je 6.marta 1928. godine, u malom kolumbijskom gradu Arakataka. Okruženo plantažama banana, njegovo selo zvalo se Makondo i kasnije će poslužiti kao mesto u kojem se odigrava glavna radnja u knjizi Sto godina samoće.
Ratko Kovačić ovog je trenutka na čelu najuspješnije sportske organizacije u Hrvatskoj. Hrvatski paraolimpijski odbor (HPO) u samo dva tjedna na velika je natjecanja – Europsko prvenstvo u stolnom tenisu i Svjetsko atletsko prvenstvo u Dohi - poslao sportaše s invaliditetom koji su sveukupno utržili četiri zlata, tri srebra i jednu broncu, i tek onako usput u svojim disciplinama postigli i dva svjetska rekorda. Nevjerojatan uspjeh i za zemlje koje neusporedivo više ulažu u paraolimpijski sport, no za ove medalje naša javnost gotovo i ne zna. Razlog? Za hrvatske medije naši paraolimpijci nisu 'tržišna roba' i kao takvi ne zaslužuju ni mrvicu prostora...
Branimir Štulić Džoni, jedna od ključnih i kultnih figura ovdašnjeg rokenrola, došao je još jednom iz Holandije da zatalasa, pokrene, iziritira, podsjeti, pomjeri...